Afrički patuljati jez-preslatke i vrlo interesantne životinjice.

Afrički patuljati jez-preslatke i vrlo interesantne  životinjice. 

 Africki patuljasi jezevi - Erinaceus albiventris.
Jedan od sve popularnijih egzoticnih sisara koji se drže u svijetu je afrički patuljasti jež (Erinaceus albiventris). To su vrlo interesantne životinjice koje ne zahtijevaju puno brige i obično žive oko 8 -9 godina . Rastu do ok 16 -17cm i dostižu težinu oko 500 grama. Što se boje tiče postoje više razlicitih morfova, ali u Evropi i okruženju su najzastupljeniji normal i albino. Tu i tamo može da se naleti na jedinku kojoj boja vuče na braon, ali ovakve jedinke obično potamne kada potpuno odrastu.

Ishrana - Oni su insektivore po prirodi ali zbog velike količine insekata koju mogu da pojedu vlasnici obično nalaze alternativu u hrani za mačke. Postoje i specijalne hrane za ježeve ali je visokokvalitetna za mace redovno dostupna. Obično uzeti suvu pileću hranu jer je zgodnija i ne kvari se kao konzervirana. Uvijek treba da imaju sviježu vodu u terarijumu. Pojilice su mnogo bolje od posuda koje skoro uvijek prevrnu.

Smeštaj - ježeve držati u staklenim terarijumima, a kao podlogu koristiti piljevinu. Mogu se drzati i u kavezima ali samo onima sa dubokom donjom posudom jer razbacuju piljevinu na sve strane. Kao podloga može da se koristi u principu bilo šta što ne povrijedjuje ježa, piljevina, parčići dveta, stelja... Dimenzije terarijuma su što veći to bolji jer su ovo zasita aktivne životinjice koje vole da se kreću.Optimalne dimenzije terarijuma 80cm dužina 45cm širina i 35 cm visina. Praktikuje se i puštanje po stanu ili dvorištu (ljeti) ali se ne praktikuje puštanje izvan stana zbog krpelja i drugih parazita. Sobna temperatura je sasvim pogodna samo treba obratiti pažnju da nisu na promaji. U terarijumu im treba obezbijediti mjesto ispod čega mogu da se zavuku (neka korpica okrenuta naopačke ili nešto tome slično).

Uzimanje u ruke - Mladi ježevi znaju da ugrizu ali se to vrlo vrlo rijetko dešava. Uglavnom se samo sklupčaju i nakostriješe bodlje, i tada ispuštaju karakterističan zvuk sličan nekom dubokom kliktanju koji uz poskakivanje tijelom upozorava da mu se ne približavate. Što se više radi sa njima ovo ponašanje se sve manje ispoljava, a i najupornija jedinka se poslije 5 minuta pokušavanja "otvori" i dopusti vam da je uzmete u ruke. Po mirisu prepoznaju osobu koja ih najčešce posjećuje i znaju da budu odbojni prema strancima. Prilikom uzimanja ježa u ruke držite ga što bliže zamlji jer mogu da iskoče i da se povrijede.

 Ježa treba nježno uzimati u uvijek oprane ruke, kako bi se privikao na vlasnikov miris. Kao što prepoznaju miris, ježevi prepoznaju i vlasnikov glas, pa je prilikom socijalizacije bitno nježno i tiho pričati ježu. Nakon što se jež nježno i oprezno izvadi iz kaveza, najbolje ga je staviti u krilo i ponuditi omiljenu slasticu, kako bi vađenje iz kaveza povezao s ugodom. Pritom je ježa dobro nježno dirati po leđima, odostraga prema naprijed do njuškice (proces koji traje tjednima), sve dok se ne prestane smatati u kuglicu i puhati. Postupno, jež će dopustiti i diranje po djelovima tijela bez bodlji – njuškici, licu, nožicama i trbuhu. Kada se upoznaju s vlasnicima, ježevi postaju vrlo umiljati. 

 Ne postoji konkretna dresura za vršenje nužde ježa, ali bi jež svakako mogao naučiti da vrši nuždu u jednom deijlu kaveza. Takođe, ne bi trebalo dozvoliti ježu da koristi cio prostor stana za svoje aktivnosti dok se prethodno ne formira navika vršenja nužde u dijelu kaveza. Savjetuje se da ježu ne dajete punu slobodu kretanja u stanu dok nije pod nadzorom drugih lica.

Jež po pravilu sam održava svoje tijelo i čisti galizanjem i trljanjem. Nokti se ježevima mogu skraćivati makazicamaza male životinje. 

Čišćenje ježa:

Jež u pravilu sam održava svoje tijelo i čisti ga lizanjem i trljanjem. Voda nije štetna, ali sam čin kupanja može biti stresan za ježa. Izbjegavajte kupanje ako se ježić uspije sam očistiti ili ga eventualno obrišite  vlažnom krpicom.

 Pripitomljavanjeježa treba biti postupno i strpljivo. Za početak, ježić se treba naviknuti na vaš dodir. Bilo bi dobro da ga prvih par dana, primate u ruke zamotane tankim ručnikom. Zatim ga, nježno i oprezno, uzimite u oprane ruke. Ježevi imaju istančan njuh pa ih različiti mirisi (drugi parfem i sl.) mogu zbuniti. "Tvdoglavijim" ježićima možete u kavez staviti svoju majicu kako bi se navikli na vaš miris. Osim mirisa, ježevi imaju istančan sluh pa će prepoznavati i vaš glas. U procesu zbližavanja im nježno i tiho pričajte. Stavite ga u krilo i ponudite mu omiljenu slasticu. Pritom ga možete nježno dirati po leđima, odostraga prema naprijed do njuškice, sve dok se ne prestane smatati u kuglicu i puhati. Taj proces može trajati tjednima.
S vremenom, ježić će vam dopustiti da ga mazite i po dijelovima bez bodlji - njuškici, licu, nožicama i trbuhu.
Kad steknete njegovo povjerenje, ježić će postati vrlo umiljat, šetati će uz vas i po vama i pratiti vas.
Svakako se bavite ježićem rano navečer, kad je budan, jer pospani ježevi znaju biti nervozni pa je pripitomljavanje znatno otežano.

 Razmnožavanje

U prirodnim uvjetima ježevi imaju jedno do dva legla u toku godine. Ženke nose mlade oko mjesec dana, a broj mladunaca u leglu je od 4 do 6 ježića. Mladunci napuštaju leglo nakon 6-tog tjedna života.

Druženje:

Jež je individualac i biti će zadovoljan ako je sam. Ukoliko imate i druge kućne ljubimce, trebate pripaziti na ježića. Npr., psi su im prirodni neprijatelji. Na vas će se ježić priviknuti i uživati će u vašoj brizi za njega.